cranes-pixabay.com
foto: pixabay.com

Izjava zamenika gradonačelnika Beograda da je grad Beograd zatražio da se „ukine“ institut konverzije prava korišćenja u pravo svojine na zemljištu predstavlja opasan predlog, koji bi budžet Republike Srbije, ali i lokalne samouprave mogao da uskrati za višemilionske očekivane prihode. Pored ovoga, ovakvo rešenje bi u nejednak tretman stavilo investitore koji su konverziju već izvršili i naknadu platili, u odnosu na one koji tu svoju obavezu nisu ispunili, a stekli su pravo korišćenja na vrednom građevinskom zemljištu.

U izjavi od 21. maja za sajt gradske uprave, zamenik gradonačelnika Goran Vesić objasnio je kako bi ukidanje konverzije omogućilo uspostavljanje „pravne sigurnosti“ i „jasnog zakonskog okvira“, jer je nedopustivo da dva zakona regulišu isti institut na različit način, a da bi se ukidanjem konverzije otvorio prostor za dalje investicije jer „država za ovih deceniju i po skoro da nema prihoda od konverzije“. U izjavi se navodi i da je ovo „komunistički propis“ koji ne funkcioniše u tržišnoj privredi od koga „država nema koristi za budžet“, pa je jasno da ga treba ukinuti.

Zanimljivo je, međutim, ovde podsetiti na izjavu tadašnjeg gradonačelnika Siniše Malog od 14. jula 2015. godine neposredno pred usvajanje Zakona o pretvaranju prava korišćenja u pravo svojine na građevinskom zemljištu uz naknadu, koji je naveo da će zakonom „biti ubrzan razvoj građevinske industrije kako Beograda tako i Srbije“, te da zakon „prati“ odredbe Zakona o planiranju i izgradnji.

Imajući ovo u vidu, čudno je (u najmanju ruku) kako se od zamajca privrednog prosperiteta i pokretača građevinske industrije za sedam godina (ne)primenjivanja zakona stiglo do kočnice i sinonima dekadentnog i anti-tržišno orjentisanog propisa.

Ne stoji tvrdnja zamenika gradonačelnika da lex specialis koji reguliše principe konverzije to čini suprotno Zakonu o planiranju i izgradnji, a ni to da je takva praksa, koegzistiranja dva zakona koja se bave istim pitanjem „nedopustiva“. Ono što jeste nedopustivo je činjenica da država, kako on navodi, za deceniju i po primene instituta konverzije „skoro da nema prihoda“ po ovom osnovu, iako zakon definiše prilično jasne i kratke rokove za investitore koji iniciraju postupak konverzije. Stoga, razlog za manjak prihoda u budžetu po ovom osnovu može biti nesposobnost nadležnih institucija da sprovedu propis koji su same usvojile, a koji je trebao da obezbedi milionske prihode i, upravo suprotno od tvrdnje zamenika gradonačelnika, izvrši konačnu transformaciju svojinskih odnosa na zemljištu i raskrsti sa reliktima komunističkog nasleđa u pogledu svojinskih odnosa na zemljištu.

Pravna sigurnost, o kojoj zamenik gradonačelnika na nekoliko mesta u svojoj izjavi govori, upravo bi bila narušena eventualnim ukidanjem instituta konverzije. Ovo iz razloga što bi na taj način investitori koji su do građevinskog zemljišta došli ispod tržišne vrednosti i proces konverzije nisu sproveli (ali su iznos konverzije ukalkulisali u svoj izvesni trošak), bili stavljeni u povoljniji položaj od onih koji su bili ažurni i proces konverzije sproveli na osnovu postojećeg zakona i naknadu za konverziju uredno platili.

Nedostatak administrativnih kapaciteta za sprovođenje zakonskih obaveza svakako ne sme biti razlog za ukidanje samog zakona i odricanje od višemilionske naknade za budžet, od čega štetu trpe svi građani ove zemlje, a nekolicina investitora koji nisu sproveli konverziju zemljišta i naknadu platili, sada bez naknade stiču pravo svojine na građevinskom zemljištu višemilionske vrednosti.

Može se ovde povući paralela sa zakonom koji reguliše izdavanje integrisanih dozvola zagađivačima, a koji država takođe, gotovo dve decenije, nije u stanju da sprovede na adekvatan način, imajući u vidu da je zabrinjavajuće mali broj dozvola od početka primene zakona izdat. Ali, da li to znači da taj zakon treba ukinuti, a zagađivačima omogućiti da rade bez integrisanih dozvola ili se zapitati kako da se administracija učini efikasnijom, a zakon operativno pospeši?

RERI traži da Grad Beograd hitno obasveti javnost, u kojoj formi i obimu planira ukidanje instituta konverzije zemljišta, kao i zbog čega je procedura konverzije doživela fijasko i od pokretača građevinske industrije i investicija, postala institut koji je „skoro zaustavio sve velike projekte u visokogradnji“. Bilo bi logično i da Grad Beograd objavi nacrt predloženih izmena, kako bi javnost imala uvid u integralnu verziju predloga i isti mogla da tumači u potpunosti sagledavajući sve činjenice i sve predložene izmene.

Istovremeno pozivamo odgovorna lica da preuzmu odgovornost za neprimenjivanje ovog važnog propisa, ali ne tako što će problem rešiti ukidanjem zakona po principu „nema tela – nema dela“, već sistematičnom analizom mogućnosti kako zakon učiniti operativnim i državu i lokalne samouprave ne ostaviti bez milionskih anticipiranih prihoda.

ostanite toku

Prijavite se za naše objave:

Some description text for this item

RERI je nevladina i neprofitna organizacija, osnovano radi realizacije ciljeva u oblasti zaštite, očuvanja i unapređenja životne sredine i održivog korišćenja prirodnih resursa.

© 2023 RERI – Regulatorni institut za obnovljivu energiju i životnu sredinu | Sva prava zadržana

Na vrh