Nagli rast populacije dovodi do sve intezivnijeg korišćenja zemljišta, kako za proizvodnju hrane tako i u smislu izvora osnovnih sirovina za ljudsku upotrebu i industriju. Zemljište predstavlja prirodni resurs koji se sporo obnavlja, a sve brže degradira (za obnavljanje površinskog sloja od 2,5 cm potrebno je 200-1000 godina, pod uslovom postojanja vegetacija). Degradacija zemljišta podrazumeva proces narušavanja kvaliteta i funkcije zemljišta koji nastaje prirodnim putem ili ljudskom aktivnošću. Na degradiranom i izgubljenom zemljištu se ne može izgraditi stabilno društvo.

Jedan od najizraženijih oblika degradacije zemljišta je erozija zemljišta. Gubitak zemljišta izazvan procesima erozije jedan je od najaktuelnijih problema u svetu, kao i u Republici Srbiji. Procenjuje se da je oko 1,3 miliona km2 Evrope ugroženo erozijom. Postoje podaci da se na svetskom nivou svakog minuta izgubi plodna površina od 30 fudbalskih stadiona od posledica degradacije. Procesima erozije zemljišta, različitog tipa i inteziteta, zahvaćeno je oko 90 % ukupne površine Republike Srbije. Prosečni gubitci zemljišta u zemljama Zapadnog Balkana iznose 7,13 t/ha godišnje. Procena gubitka zemljišta kao i sistem zaštite od erozionih agenasa su od strateškog značaja za ekosisteme, privredu, ekonomiju, prostorno planiranje i životnu sredinu. Najznačajniji antropogeni fakotri koji utiču na razvijanje erozionih procesa su: krčenje i uništavanje šuma, nepravilne agrotehničke mere, neadekvatna obrada zemljišta, intenzivna ispaša i stočarstvo, nekontrolisana urbanizacija i industrijalizacija.

www.gabion-1.co soil erosion
Foto: www.gabion1.co.uk | erozija zemljišta

Neprocenjiv značaj za očuvanje životne sredine ima šuma. Šuma predstavlja složenu formaciju drveća koje utiče jedno na drugo i na sredinu u kojoj se nalazi. Funkcije šume su prečišćavanje vazduha i vode, zaštita zemljišta od erozije, zaštita od buke, očuvanje biodiverziteta, ublažavanje štetnog dejstva „efekta staklene bašte“, obezbeđenje prostora za rekreaciju i odmor, itd. Republika Srbija smatra se srednje šumovitom zemljom. Prema Nacionalnoj inventuri šuma iz 2008. godine samo 29,3% od ukupne površine Republike Srbije je pošumljeno, u poredjenju sa optimalnim nivoom od 41,4 % koji je definisan u Nacionalnom prostornom planu. U regionu Vojvodine je još nepovoljnije stanje pošumljenog područja koje iznosi 7%. Prema planu JP „Vojvodinašume“ predviđeno je da se pošumljenost poveća na 14,32%, u skladu sa standardima razvijenih zemalja u Evropi.

Porastom broja stanovnika jača pritisak na površine pod šumama. Šume su nekada krčene da bi se dobilo obradivo zemljište i obezbedila hrana za stanovništvo koje se stalno povećavalo, danas je čest slučaj krčenja šuma za potrebe izgradnje skijališta, konverzija u građevinsko zemljište, proizvodnja građevinskog materijala i sl.

Neadekvatnom i neplanskom sečom dolazi do pogoršavanja fizičkih i vodno-vazdušnih osobina zemljišta. Značajna uloga šuma i šumskog zemljišta je regulisanje oticanja, tj. upijanje a zatim privremeno ili trajno zadržavanje znatne količine vode. Slivna područja obrasla šumom imaju 30-50 % niži vodostaj nego slivovi koji nisu obrasli šumom. Šumski ekositemi smanjuju ili potpuno eliminišu oticanja koja dovode do erozije zemljišta. Takođe, šumski ekosistemi smanjuju ili potpuno eliminišu štetu od eolske erozije (erozija vetrom). Najbolji primer za to je Deliblatska peščara koja je početkom 19. veka bila najveća pustinja u Evropi, nakon pošumljavanja eolska erozija je eliminisana.

Intezitet erozionih procesa se višestruko povećava ukoliko je veća površina sečine, strmiji nagib, veća udaljenost izvlačenja i veća količina trupaca. Erozija se dešava i kroz samu seču, eliki kamioni koji se koriste za prevoz oborenih stabala kreću se neobrađenim šumskim putevima, što doprinosi nastanku erozije. Da bi se šteta svela na minimum neophodno je pažljivo planirati način i obim seče.

Kao posledica intezivnih erozionih procesa pojavljuju se bujični vodotoci, tj. vode opterećene erozionim nanosom i izuzetnom razornom snagom koja uništava naselja, saobraćajnice, industrijska postrojenja, obradive površine, a često odnosi i ljudske živote. Bujične poplave Srbiji predstavljaju najčešću pojavu u oblasti prirodnih rizika, primer za to su poplave u maju 2014. godine čija šteta prema proceni Vlade Republike Srbije iznosi 1,5 milijardi EUR (izveštaj „Poplave u Srbiji 2014.“).

U cilju očuvanja površine i funkcije zemljišta kao prirodnog resursa, Zakon o zaštiti zemljišta iz 2015. godine prepoznaje eroziju zemljišta kao dominantni faktor degradacije. Takođe, u Zakonu o šumama iz 2018. godine je naglašeno da je jedna od osnovnih funkcija šuma zaštita zemljišta, naselja i infrastrukture od erozije i klizišta.

Zakonom o zaštiti zemljišta iz 2015. godine predviđena je izrada karte erozije na nivou Republike Srbije. Na karti erozije bi bile identifikovane najugroženije površine (od slabe do ekcesivne erozije) što bi donosiocima odluka (na lokalnom i regionalnom nivou) pomoglo u izboru odgovarajućih antierozionih mera. Poslednja karta erozije zemljišta u Republici Srbiji napravljena je 1974. godine, a nakon toga samo su vršene manje izmene.

Iako je zakonom ova aktivnost predviđena ne postoje naznake da će u skorije vreme biti zvedena karta koja predstavlja osnovu pri sagledavanju ove problematike. Takođe, lokalne samouprave nemaju dovoljne novčane i kapacitete u ljudskim resursima zbog čega nisu u mogućnosti da utvrde program zaštite zemljišta od erozije. Postojao je predlog, koji nije usvojen, da se ovaj problem reši usvajanjem posebnog zakonskog akta, koji predviđa zaposlenje inženjera šumarstva (odseka za ekološki inženjering u zaštiti zemljišnih i vodnih esursa), ili srodne struke, u okviru svake jedinice lokalne samouprave na teritoriji Republike Srbije.

Potrebno je edukovati stanovništvo o protiverozionim merama koje je potrebno sprovoditi. Neke od mera koje je potrebno sprovesti su obavezno uvođenje oranja po izohipsi, zabrana prekomerne ispaše na pašnjacima i šumskom zemljištu, sprovođenje planske seče šuma, pošumljavanje degradiranih područja, zabrana kresanja lisnika, itd. Takođe, neophodno je promovisati održivo upravljanje šumskim i zemljišnim resursima i poboljšati politiku zaštite. Od načina gazdovanja zavisi da li šuma može da zadrži postojeća ili poboljša svojstva zemljišta i na taj način izvrši svoju zaštitnu antierozionu funkciju.

U cilju očuvanja životne sredine potrebno je odgovorno i održivo upravljanje šumskim ekosistemima i zemljištem.

Dodaj komentar

ostanite toku

Prijavite se za naše objave:

Some description text for this item

RERI je nevladina i neprofitna organizacija, osnovano radi realizacije ciljeva u oblasti zaštite, očuvanja i unapređenja životne sredine i održivog korišćenja prirodnih resursa.

© 2023 RERI – Regulatorni institut za obnovljivu energiju i životnu sredinu | Sva prava zadržana

Na vrh