Šta je NECP?
Evropska Unija teži da postane tzv. klimatski neutralna [1] do 2050. godine. Kako bi dostigla ovaj dugoročni cilj i ispunila druge obaveze preuzete Pariskim Sporazumom, Evropska Unija je sebi postavila progresivne klimatske ciljeve za period od 2020 – 2030. godine. Pored toga, Evropska Unija je donela niz obavezujućih pravnih mera kako bi obezbedila da sve države članice EU dostignu projektovane klimatske ciljeve.
Među propisima koje je usvojila u okviru tzv. Četvrtog energetskog paketa za dostizanje ciljeva 2030. godine (smanjenje emisije sa efektom staklene bašte bar za 40% u odnosu na baznu 1990. godinu) ističe se Uredba (EU) 2018/1999 Evropskog parlamenta i saveta od 11. decembra 2018. godine (poznatija kao Uredba o upravljanju). [2] Jedna od obaveza propisanih uredbom jeste i izrada Nacionalnog energetskog i klimatskog plana („NECP“) u kojem svaka država članica treba da iznese mere koje namerava da preduzme u oblasti energetike kako bi ostvarila kratkoročne i dugoročne klimatske ciljeve, kao i na koji način planira da sprovede te aktivnosti u periodu od 2021. do 2030. godine. Sve države članice EU su bile dužne da konačne verzije NECP-a dostave Evropskoj komisiji do kraja 2019. godine. Sve države članice su dostavile nacrte planova, a samo Nemačka i Luksemburg nemaju finalnu verziju nacionalnih energetskih i klimatskih planova. [3]
Energetska zajednica i NECP
Članice Energetske zajednice, među kojima je i Republika Srbija, su se obavezale da nadziru i izveštavaju o napretku u oblasti obnovljivih izvora energije, energetske efikasnosti i smanjenja emisija gasova sa efektom staklene bašte kao i drugih informacija koje su značajne za klimatske promene (npr. međusobna elektroenergetska povezanost).
Energetska zajednica je 2018. godine usvojila Preporuku o pripremi nacionalnih energetskih i klimatskih planova, kako bi doprinela izgradnji analitičkih, institucionalnih i regulatornih preduslova za razvoj NECP-a u državama članicama Zajednice. [4] Ova preporuka nije pravno obavezujuća i ne propisuje rok za izradu i primenu NECP-a. Međutim, u njoj se navodi da bi priprema nacionalnih energetskih i klimatskih planova trebalo da bude dinamičan proces počev od 2018. godine. Pored toga, Energetska zajednica je donela i Smernice za izradu nacionalnih energetskih i klimatskih planova sa ciljem da pruži neophodnu pomoć državama članicama prilikom izrade NECP-a. Članice Energetske zajednice bi trebalo da podnesu Sekretarijatu Energetske zajednice nacrte nacionalnih energetskih i klimatskih planova do kraja maja, a finalne verzije do kraja oktobra 2020. godine, te da nakon toga svake dve godine podnese izveštaj o primeni ovih planova, počevši od 2022. Priprema nacionalnih planova je otpočela 2018. godine u većini članica Energetske zajednice (Albanija, BiH, Kosovo*, Crna Gora i Severna Makedonija), ali se očekuje da će samo Severna Makedonija i Bosna i Hercegovina podneti nacrt NECP-a do kraja maja 2020. godine.
Šta sadrži NECP?
Svaki NECP mora da obuhvati pet oblasti: energetsku sigurnost, integraciju unutrašnjeg
energetskog tržišta, energetsku efikasnost, dekarbonizaciju ekonomije i istraživanje, inovaciju i konkurentnost. Imajući to u vidu NECP će zameniti sadašnje akcione planove za energetsku efikasnost i obnovljivu energiju i povezati ih sa praćenjem emisija gasova sa efektom staklene bašte (inventar gasova sa efektom staklene bašte). Na taj način NECP stvara planski okvir za multi-sektorski pristup borbi protiv klimatskih promena. Nacionalni planovi treba da definišu ciljeve za svaku od navedenih oblasti u periodu od 2021. do 2030. godine, uključujući i projekciju do 2050. godine. NECP treba da sadrži i opis mera i propisa planiranih za ispunjenje ovih ciljeva, kao i indikatore za praćenje sprovođenja mera iz nacionalnog plana. [5]
Zašto je NECP važan?
NECP je jedan od najvažnijih dokumenata u oblasti klimatskih promena i predstavlja osnov energetske politike svake države. Sa druge strane, NECP je veoma značajan i za javnost jer su države članice dužne da pruže uvid u konkretne ciljeve i aktivnosti koje država planira da preduzme kako bi sprovela energetsku tranziciju, odnosno da se upozna sa mehanizmima za njihovo dostizanje. Na ovaj korak ih obavezuje i Arhuska konvencija [6], koja uspostavlja brojna prava za javnost u pogledu odlučivanja o pitanjima važnim za životnu sredinu. Ukratko, NECP osigurava da države preduzmu sve neophodne mere kako klimatski ciljevi i obaveze Pariskog sporazuma ne bi ostale prazno slovo na papiru. Zbog toga je jako bitno da javnost od najranijeg trenutka bude obaveštena i uključena u sve faze izrade samog dokumenta, ali i u izradu strateške procene uticaja NECP-a na životnu sredinu.
Autori: Hristina Vojvodić, pravni savetnik RERI-ja i Tamara Bosić, asistent na projektima
Reference
1 Climate neutral country- zemlja koja ne emituje gasove sa efektom staklene bašte.
2 Regulation (EU) 2018/1999 of the European Parliament and of the Council of 11 December 2018 (Governance regulation). 2018. godine Evropski parlament i komisija revidirali su ciljeve u odnosu na baznu 2005. godinu.
3 Podaci dostupni na adresi: https://ec.europa.eu/energy/topics/energy-strategy/national-energy-climate-plans_en
4 Recommendation of the Ministerial Council of the Energy Community 2018/1/MC-EnC on preparing for the development of integrated national energy and climate plans by the Contracting Parties of the Energy Community od 03.01.2018. godine.
5 Zakonodavstvo EU se opredelilo za regulisanje putem tzv. minimalnih standarda te tako Uredba o upravljanju propisuje minimalnu sadržinu koju svaki NECP mora da sadrži.
6 Konvencija Ekonomske komisije Ujedinjenih nacija za Evropu (UNECE) o dostupnosti informacija, učešću javnosti u donošenju odluka i pravu na pravnu zaštitu u pitanjima koja se tiču životne sredine. Arhuska konvencija usvojena je 25. juna 1998. godine na Četvrtoj ministarskoj konferenciji „Životna sredina za Evropu“. Stupila je na snagu 30. oktobra 2001. godine.